Kokotović je 15. marta počeo da radi kao stražar na zatvaraču, u selu Pađeni, u Službi za održavanje Hidroelektrana na Trebišnjici. Na posao je primljen sa još nekoliko mještana okolnih sela nakon završetka radova na tunelu fatničko polje - Bilećko jezero u dijelu sistema Gornjih horizonata. Poslije nekoliko mjeseci i promjene u rukovodstvu HET-a, Kokotović i veća grupa radnika ostali su bez posla. Više puta je tražio da razgovara sa članovima nove uprave i direktorom HET-a Markom Mitrovićem, ali niko nikada nije našao vremena da sa njim razgovara i objasni mu zašto je ostao bez radnog mjesta. Kokotović je, inače učesnik otadžbinskog rata, i otac četvoro djece, a u njegovoj višečlanoj porodici niko ne radi i ne prima penziju. Kokotovići dobijaju 160 maraka dječjeg dodatka, od kojeg teško mogu da prežive.
- Nekoliko mjeseci radio sam u HET-u, u susjednom selu Pađeni. Na posao me primio direktor Ilija Stanković jer je ranije dogovoreno da će seljani iz ovog kraja raditi na zatvaraču. Imao sam malu platu, oko 300 maraka, ali je i to za moju porodicu bilo jako važno jer drugog izvora prihoda nemamo. Nažalost, pod još nerazjašnjenim okolnostima i bez pravog razloga zajedno sa osamdesetak mještana ostao sam bez posla. Nikako mi nije jasno kako sam bio prekobrojan, kada su nas četvorica radila u tri smjene na zatvaraču, a sada umjesto nas radi sedam radnika koji putuju iz Bileće i Trebinja. Neobjašnjivo je da je preduzeću i uopšte državi jeftinije da zaposli sedmoricu radnika kojima plaća prevoz, umjesto da smo nas četvorica iz sela radili taj posao. Nikada nijesam kasnio na posao, niti sam imao bilo kakve zamjerke od strane nadležnih i nije mi jasno zbog čega smo ostali bez posla u najbogatijoj firme u istočnoj Hercegovini koja je bukvalno fabrika novca. Obraćao sam se i direktoru i upravi, ali niko nikada nije želio da me primi. Šef mi je jednog dana saopštio da više ne dolazim na posao, a radnu knjižicu su mi poslali poštom. Obraćao sam se i načelniku opštine Bileća, Slavku Bekanu, i načelniku Trebinja, Dobroslavu Ćuku, ali oni kažu da nijesu nadležni za moj slučaj i da mi nikako ne mogu pomoći. Pisao sam i premijeru, narodnim poslanicima, ali odgovora nema - priča Kokotović.
Na ratištu je Kokotović proveo četiri godine i nadao se da će kada se završi rat neko znati da cijeni njegove ratne zasluge. Umjesto toga, ostao je na margini društva, a, prema njegovim riječima, dezerteri i ratni profiteri rade na najbolje plaćenim radnim mjestima.
- Ja sam žrtva i isposnik ove vlasti. Bez posla sam ostao zato što nijesam član vladajuće stranke. Da sam njihov član siguran sam da bi se i za mene, kao i za ostale našlo neko rješenje. Zbog toga sam na posljednjim izborima glasao za svaku stranku na glasačkom listiću. Znam da je taj listić nevažeći, ali bar niko ne može da mi kaže da sam za nekog, a da sam protiv drugog. Ja nijesam ničiji neprijatelj i ne mora da znači da ako nijesam član neke stranke, i ako se ne slažem sa nečijom politikom, da sam neprijatelj te stranke, države i naroda. Ali ne želim da se ponižavam nekog nešto molim, i nikada se neću učlaniti u stranku da bih dobio posao iako znam da je to jedini način da se riješi moj i problem moje porodice. Četiri godine sam proveo u rovovima na ratištu i stvarao ovu državu, a sada živim kao ilegalac i isposnik. Dočekao sam da ja i moji saborci ostajemo bez posla i živimo na rubu egzistencije, a dezerteri i ratni profiteri, koji su pobjegli kada je zapucalo i bogatili se dok smo mi krvarili, sada dobijaju najbolje plaćena radna mjesta, kako u HET-u tako i u ostalim državnim preduzećima. Ne znam šta oni misli šte će se sjutra desiti ako, ne daj Bože, ponovo dođe do rata, ko će da uzme pušku i ode na front da brani otadžbinu. Nedavno sam se obraćao i inspekciji rada ovdje u Bileći da ispitaju moj slučaj i kažu mi da li je sve urađeno u skladu sa pravilima i zakonima. Odgovorili su mi da sam ja i previše mali i nevažan slučaj i da zbog toga neće da izlaze na teren i pregledaju papire i dokumentaciju. Ipak, i pored svega, mogu da kažem da sam srećan. Bog mi je podario četvoro zdrave i lijepe djece, svi su odlični đaci, i ja ću da radim i najteže poslove kako bih im obezbijedio školarinu. Moj sin Aleksandar je prvak Republike Srpske u šahu i jedan je od najtalentovanijih šahista kod nas, i nadam se da ću moći da mu obezbijedim uslove za dalje napredovanje, a vlast i moćnici neka rade šta hoće - naglašava Kokotović.
Milenkova supruga Ljubica ističe da su višečlane porodice u Republici Srpskoj u lošem položaju i da društvo ne vodi dovoljno računa o njima.
- Imam četvoro djece i sve što primam od države je 160 maraka dječjeg dodatka, ali ni to nije redovno. Ko može danas da prehrani sedmočlanu porodicu sa 160 maraka, pa za to se ni hljeb ne može kupiti, a kamoli šta drugo i opremiti djeca u školu. Mi smo članovi Udruženja porodica sa četvoro i više djece iz Bileće, i preko 90 odsto tih porodica nema nikakav izvor stalnih prihoda i nijedan od roditelja ne prima platu. Nikad nijesam uspjela da se zaposlim, suprug je radio nekoliko mjeseci, i taman kad smo počeli da stajemo na noge, ostao je bez posla. Trenutno radi građevinske poslove i imamo kamion, pa nešto zaradi prevozeći drva, a i ovo malo stoke što držimo održava nas u životu. Da nije toga i da ne živimo na selu ne bi se moglo preživjeti. Ovdje su velike suše, a nema ni plodne zemlje, tako da povrća nemamo ni za svoje potrebe, a jedino se koji dinar može uzeti od ovaca i krava koje imamo. Sad će jesen, treba četvoro djece opremiti u školu što nije ni malo lako, ali mora se raditi i nekako snalaziti da bi se djeca izvela na pravi put - kaže Ljubica Kokotović.
U dopisu iz Hidroelektrana na Trebišnjici navodi se da ovo preduzeće nije ostavilo Milenka Kokotovića bez posla, već da firma nije produžila ugovor o radu nakon isteka roka od tri mjeseca.
- Ugovor o radu broj 2393 sklopljen je 1. oktobra 2001. godine i Milenko Kokotović je radio poslove u Službi nadzora u mjestu Pađeni do 31. marta 2002. godine. 15. marta 2007. godine imenovani je ponovo potpisao Ugovor o radu na određeno vrijeme, broj 1652, sa Hidroelektranama na Trebišnjici na period od tri mjeseca i radio je u Službi za održavanje "Gornjih horizonata" u Sektoru investiciona izgradnja u Direkciji za proizvodnju i tehničke poslove. Prema važećim zakonskim propisima koji regulišu oblast radnih odnosa (član 16 zakona o radu) utvrđeno je da radni odnos zasnovan na osnovu Ugovora o radu na određeno vrijeme prestaje istekom roka koji je predviđen u ugovoru ako se radnik i poslodavac drugačije ne sporazumiju. Iz ove zakonske odredbe jasno je da Hidroelektarne nijesu bile obavezne da produže Ugovor sa Milenkom Kokotovićem nakon isteka prvobitnog roka od tri mjeseca. Nijesmo ostavili Milenka Kokotovića i ostale radnike bez posla, već nijesmo produžili ugovor o radu nakon njegovog isteka, što i nijesmo bili u obavezi - navodi se u dopisu koji smo dobili od HET-a a koji je potpisao direktor Marko Mitrović.
N.VukanoviĆ
Tužili firmu
Neki radnici koji su prestali da rade u HET-u zajedno sa Milenkom Kokotovićem tužili su svoje bivše preduzeće i dobili pravosnažne sudske presude u svoju korist. Nakon toga vraćeni su u preduzeće, a isplaćeni su im sudski troškovi, kao i sve zaostale plate u periodu u kojem nijesu radili. Milenko kaže da nije imao novaca i nije podnio tužbu protiv preduzeća kada je ostao bez posla, a sada je istekao zakonski rok za pokretanje tužbe, tako da svoja prava ne može da ostvari sudskim putem. Ipak, nada se da će mu se upornost isplatiti, i da će jednog dana opet biti vraćen na posao i tako obezbijediti sigurnost za svoju mnogočlanu porodicu.
Smijenjena uprava
Nakon formiranja nove vlade Republike Srpske na čelu sa SNSD i Miloradom Dodikom u Hidroelektranama na Trebišnjici smijenjena je uprava, a za direktora je postavljen Marko Mitrović. Tada su i otpušteni radnici koje je zaposlila prethodna uprava predvođena Ilijom Stankovićem i kadrovima SDS-a, a zaposleno je tridesetak novih radnika koji su uglavnom na prethodnim parlamentarnim izborima, na kojima je ta stranka pobijedila, bili istaknuti aktivisti SNSD-a.
Facebook Social Comments
