Opština Berkovici

Parohija

El. pošta Štampa PDF

Parohija stolačka nastala je od dijelova opština Čapljine, Stoca i Berkovića.Obuhvata sljedeći prostor:

  • krenuvši od zapada ka istoku parohija počinje sa selom Opličići u sastavu stolačke opštine i selom Lokve koje administrativno pripada opštini Čapljina;
  • dalje idući prema Stocu prolazi kroz sela Crniće,Pješivac,Masline i Poprati u opštini Stolac; 
  • južno od Stoca izlazi na Poplat, sve do Hrasna u opštini Neum;
  • sjeverozapadno preko Kozica, Trijebnja i Hodova može se skrenuti do Dabrice i Šćepan Krsta, a preko njih makadamskim putem i do Hrguda;
  • sjeverno od Stoca nalaze se Ošanjići u kojima je najstariji hram u parohiji;
  • istočno od Stoca preko sela Do i Predolje dolazi se u Berkoviće;
  • odatle makadamskim putem prema Ljubinju dolazi se do brda Kubaš;
  • takođe idući iz Stoca prema Ljubinju parohija stiže do Uzinovića.

Stolačku parohiju su uglavnom opsluživali jeromonasi manastira Žitomislića, a bilo je i mirskih sveštenika koji su se kratko zadržavali (u prosjeku oko dvije godine). Ostaje zapamćeno da je o.Aleksa Petrović bio najduže kao mirski sveštenik. Vrijedi se sjetiti sveštenomučenika Konstantina Vučurevića, koji je takođe opsluživao ovu parohiju i kao iguman Žitomislićki postradao 1941. Njegove mošti zajedno sa ostalim postradalim iz manastira čuvaju se manatirskom hramu. Poslije njega sveštenik na ovoj parohiji bio je o.Dušan Blagojević, koji je 1943. mučen i još živ bačen u jamu Ržani Do. Tokom rata 1943. parohiju preuzima sadašnji iguman Dobrićevski arhimandrit Simeon Biberdžić, zajedno sa dabarskom parohijom.
Do tada je postojala i Donjo-poplatska parohija, koja se stopila sa Stolačkom, na isti način kao i Hraštanska parohija poslije pokolja 1941. kada je većinsko srpsko stanovništvo u tim selima gotovo istrijebljeno. Na žalost, danas se to svelo na mali broj domaćinstava, a u selu Hrasno danas ne živi niko od pravoslavnih. Hrasno je sad u sklopu Čapljinske parohije i potomci se dva puta godišnje skupljaju na ruševinama radi molitve i pomena ustaškim Njihova imanja se i dalje haraju i zloupotrebljavaju. Poplat je uz, za tadašnje uslove, velelepan hram 1867. godine sagradio i prvu školu. Tada je sve te radove rukovodio paroh jeromonah Sofronije Vuković. Uz školu je bila tu i čitaonica kao i stanovi za učitelje.
Tokom poslednjeg rata parohija trpi strašna razranja. Hramovi i sva imovina bivaju uništeni, kao i imovina parohijana, i tada srpski narod ponovo napušta svoje domove progonjen sa svojih ognjišta.Povratak i danas traje, iako skroman i slab, jer ljudi koji se vraćaju ne mogu ni očekivati a kamoli se nadati zaposlenju i dostojanstvenom životu. To malo djece povratnika nema nastavu na maternjem jeziku, kao ni odgovarajući školski program, pa u 21. vijeku imamo đake „pješake“ čak i prvačiće koji putuju više od 20km u jednom pravcu svaki dan do susjednih opština u Republici Srpskoj.
Poslije oca Simeona od 2001. u Stolac se nastanjuje jerej Miroslav Ratković u parohijsku kuću djelimično obnovljenu prethodne godine (većina radova završena krajem 2002), i tada preuzima dio Dabarske i Čapljinsku parohiju, kao i dijelove Žitomislićke i Mostarske parohije. Parohiju napušta u novembru 2004. po blagoslovu Episkopa i popunjava upražnjenu Nevesinjsku parohiju. Od tada parohiju opslužuje paroh Dabarski jerej Aleksandar Ilić, koji je nastanjen na Berkovićima, a dijelove Mostarske i Žitomislićke parohije preuzima o.Strahinja Janjić iz Mostara.

Broj stanovnika pravoslavnih je jako teško utvrditi, budući da su oni još uvijek u migraciji. Može se reći da priraštaja gotovo da i nema, osim hrabrih primjera nekolicine koji su odlučili da porodice zasnuju ovdje. Što se tiče broja domova, on se kreće oko 270. Kao i u Dabarskoj parohiji, i ovdje su to mahom staračka domaćinstva sa ponešto mlađih. Djeca uglavnom žive i rade u Srbiji, Crnoj Gori i Republici Srpskoj i tako pomažu roditelje. Spiskovi se stalno mijenjaju u negativnom smislu, jer ili domovi izumiru ili bivaju zbog neuslova napušteni. Najbrojnije slave su Sv.Jovan i Sv.Nikola (prosjek 80 domova). Slave koje se slave su još: Mala Gospojina, Sv. Toma apostol, Sv. Petka, Sv. apostol Luka, Sv.Dimitrije-Mitrovdan, Sv. Arhangel Mihailo, Sv. Ignjatije Bogonosac, Sv. arhiđakon Stefan, Sv.Kliment, Sv. Vasilije Veliki,Sv. prorok Jeremija, Sv.Đorđe. Broj domaćinstava po ovim slavama se kreće od 1 (Sv. Vasilije Veliki) do 40 (Sv.arh.Mihailo). Treba napomenuti da za sada imamo slava koje su se već ugasile, jer su ti domovi razrušeni, napušteni ili, što je najgore – izumrli.

PAROHIJA STOLAČKA

Saborni hram Vaznesenja Gospodnjeg u Stocu, obnovljen 1870. na metohu manastira Presvete Bogorodice koji se nalazio u samom Stocu, a na manastiru se kasnije podigla Careva džamija. Valja istaći da je u tom manastiru nekad služio i sami Sv. Sava Srpski kada je osnivao Stonsku episkopiju. Takođe, na lokalitetu manastira prilikom renoviranja radnje mještanina Zulfe Turkovića nađeni su posmrtni ostaci đakona koji je tu služio (uz kosti je nađena i kadionica sa kojom se đakoni inače sahranjuju). Hram je u ratu 1991-1995 pretrpio veliku štetu i gotovo sve osim golih zidova je uništeno i pokradeno. Ikone na ikonostasu su bile starije od obnovljenog hrama i poticale su iz 18.vijeka. Među dragocjenostima vrijedi istaći i plaštanicu –prilog porodice Kurilić, koja je u parohiji poštovana kao velika svetinja i za čijom ljepotom i vrijednosti i danas mnogi žale. Postoji jedan interesantan podatak da su plaštanicu tražili sa samog beogradskog dvora i u zamjenu nudili drugu ne manje vrijednu, ali da su parohijani i crkveni odbor i tada to odbili. Pismo kraljevo je čuvano u samoj plaštanici. Godine 2002. blagoslovom Episkopa Grigorija i dolaskom sveštenika Miroslava Ratkovića iz Trebinja počinje obnova devastiranog hrama. Prilozima mještana, čak i komšija muslimana i Hrvata, kao i vjernog naroda iz susjednih Berkovića i Ljubinja, izvođači Pero Brborić i pokojni Momir Rudan sa radnicima uglavnom iz Ljubinja, zajedno sa mještanima iz Stoca, Čapljine i okoline 2003. su završili obnovu hrama. U oktobru iste godine izvršeno je veliko vodoosvećenje i služena je sveta arhijerejska Liturgija na čelu sa Episkopom Grigorijem. Sasluživalo je 14 sveštenika eparhije i vjerni narod parohije.
linija

Hram Sv. Petra i Pavla na Ošanjićima iz 1450.Obnovljen od porodice Miloradovića. Pred crkvenim vratima nalazi se grobna ploča zadužbinara Hrabrena Radoslava Miloradovića sahranjenog 5.aprila 1505. Zadnji put crkva je obnavljana 1833. U porti crkve nalaze se i čuvene kamene stolice po kojima je Stolac dobio ime a iz kojih su Miloradovići upravljali i odlučivali.

linija

Hram Svetog Nikole u Trijebnju .

Obnovljen 1534. godine kao zadužbina vojvode Radoja Hrabrena Miiloradovića što je i bilo jasno vidljivo na ktitorskom potpisu uklesanom na kamenoj ploči na zapadnom zidu i na ktitorskoj freski na južnom zidu iznad ktitorovog groba.Arheološka istraživanja su otkrila tragove hrama iz 13. i 14. vijeka, što opet upućuje na veliku aktivnost tadašnjeg pravoslavnog življa u toj regiji.Hram je jednobrodna građevina sa polukružnom apsidom i  pjevnicama sa sjeverne i južne strane.u manastiru Žitomisliću postojao je dokument tzv. „burundija" na turskom jeziku kojom se dozvoljava obnova manastirskog zdanja na Trijebnju iz 1701. godine.Tadašnji ktitor i obnovitelj uz vjerni narod bio je mostarski trgovac i zemljoposjednik Simo Milićević inače rodom iz Bileće koji je imao i veliko seosko imanje u samom Trijebnju.Godina 1857.njegov praunuk Simat Gavrilović( po tadašnjem običaju prezime dobio po imenu oca Gavrila Milićevića sina Simovog) koji je takođe bio uspješan i bogat trgovac iz Mostara.Par godina pred početak drugog svjetskog rata tačnije 1938. hram dobija u to vrijeme savremen i velelepan zvonik izrađen prilogom i trudom Srpske Pravoslavne Crkvene Opštine Žitomislić a u spomen blaženopočivšem kralju ujedinitelju Aleksandru 1 Karađorđeviću.Interesantno je napomenuti da je Trijebanj kao manastir zapamćen i kao mjesto gdje je prvu svoju službu služio i sveti Vasilije kasnije proslavljen kao čudotvorac Tvrdoški i Ostroški.Na sjevero-zapadnoj spoljnoj ćoši hrama postoji pisani trag jednog od žitelja manastira jerođakona Dionisija.Hram je bio živopisan freskama prilogom i naredbom vojvode Radoja Hrabrena u periodu od 1530 do sredine 16. vijeka.Nažalost tokom građanskog rata u BiH 1992-1995 hram je u više navrata devastiran i oštećivan, da bi u jesen 1996., godinu dana poslije rata i Dejtonskog sporazuma u potpunosti miniran i razrušen.Od proljeća 2007. godine krenulo se u raščišćavanje i obnovu hrama i dijela manastirskog kompleksa.Sada u Trijebnju imamo samo dva pravoslavna domaćinstva.

linija

Hram Pokrova Presvete Bogorodice u Opličićima napravljen na manastirskoj zemlji (manastir Presvete Bogorodice), obnovljen je 1870. Na tom mjestu postoji i danas Petrov krst pa se čitav taj plato gdje je hram, škola uz hram i izvor zovu još Petrovnik. Hram je miniran i srušen 1992. i do danas nije obnovljen. Mošti iz časne trpeze u ruševinama je našao jerej Ljubiša Brnjoš i Strahinja Janjić, tada iz Trebinja. Čuvaju se u manastiru Tvrdošu kod Trebinja. Mještani povratnici, a i ostali u rasejanju projavljuju jaku želju za njegovom obnovom i to nam je smjernica koju slijedimo. Godine 2006. krenulo se u raščišćavanje porte hrama i pratećih objekata kao i smaog groblja uz hram koje je takođe pretrpilo razaranje.

linija

Hram Sv.Arh.Mihaila na Poplatu sagrađen 1867. za vrijeme paroha jeromonaha Sofronija Vukovića. Uz njega je sagrađena i prva škola na Poplatu. Zvonik crkve biva građen 1902. ali tako divno zdanje je spaljeno od ustaša 1941. Jeromonah Simeon Biberdžić sa vjernim narodom kreće u obnovu 1957. i za deset godina 1967. završavaju radove. Obnovljena je i škola, koja ima i čitaonicu kao i stanove za učitelje. Sve je to bilo u porti crkve. Te godine Episkop Hercegovački Vladislav sa sveštenstvom vrši veliko osvećenje hrama i tom prilikom biva i rukopoloženje Ratka Šipovca iz Nevesinja. Nažalost, 1992. sve pomenuto biva ponovo uzurpirano i devastirano od hrvatske vojske koja je tu bila ukopana na položaju. Tada je i seosko groblje bilo gotovo potpuno razrušeno (skoro svi spomenici bili su izrešetani mecima i granatama, a mnogi i potpuno polomljeni). Mještani po završetku rata kreću u obnovu razrušenog groblja i porte hrama. Ograđuju dvorište a 2004. obnavljaju pokrov i zvonik hrama i podižu porušeno zvono. Radovi na obnovi još traju.
linija

Hram rođenja Presvete Bogorodice u Dabrici sagrađen 1970. na temeljima starog hrama (prag je od stare crkve). Jerej Dražen Tupanjanin počinje pripreme za obnovu, jerej Aleksandar Ilić nastavlja 2000-2001. (do tada je Dabrica kao i Hrgud, Blaca, Predolje i Do bila u sastavu parohije Dabarske), da bi jerej Miroslav Ratković sa mještanima završio radove 2003. godine. Obnovljen je krovni pokrivač i iznad oltarskog dijela pokrov bakrom, unutra kompletni molerski radovi (moler je bio Svetislav Trifković iz Trebinja), kupljene su i nove ikone, a vrata je darovao Lazar Medan iz Dabrice. Sve ove radove radili su mještani svojim nesebičnim trudom i zalaganjem. Veliki narodni sabor tu biva više puta godišnje, a vrijedi istaknuti onaj u prvu nedjelju po Petro-Pavlovdanu.
linija

Hram Svetog Konstantina i carice Jelene u Lokvama je grobljanska crkva na seoskom uzvišenju sagrađena 1990. godine. Poslije Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995. ona biva devastirana (ostaju samo zidovi ). Paroh Miroslav Ratković sa mještanima kreće u obnovu 2003. Dolaze prilozi iz dijaspore i 2004. u proljeće biva obnovljena krovna konstrukcija. Godine 2006. završeni su svi unutrašnji radovi(nebo hrama,podovi,časna trpeza...),kao i prilazni put i plato kod hrama, a u proljeće 2007. završen je ikonostas. Važno je napomenuti da se hram radi isključivo velikim trudom malog broja preostalih mještana.

linija

Hram Svetog Nikole na Šćepan Krstu podignut još u vrijeme Kraljevine Jugoslavije 1937. godine. Godine 1989. biva potpuno obnovljen, osim časne trpeze, za vrijeme jeromonaha Simeona Biberdžića. Izvođač radova je bio Milutin Medan. Tada hram dobija i malu centralnu kupolu i današnji izgled je iz tog perioda. Služi se u nedjelju po Nikolicama 22. maja, kao i na Ilindan.  Godine 2006. urađena mu je kamena časna trpeza.Danas na Šćepan Krstu ima svega 6 domova i oni čuvaju i njeguju svetinju ovoga hrama. linija

Vidoštak je crkvište u stolačkoj opštini i danas su tu vidljivi ostaci ranohrišćanske crkve posvećene Svetom Iliji, kao i pravoslavna grobnica Marije, kćerke tadašnjeg sveštenika iz 1231. što se da i pročitati na licu mjesta. Otac Simeon je u više navrata tu služio, da bi mu 1948.g. to bilo zAbranjeno od tadašnjih vlasti. Danas se od svega zadržalo samo poštovanje ove svetinje od mještana iz okoline.
linija

Crkvište na Hrgudu, tj osvećeno mjesto za hram Sv. Ilije gdje se služi na istoimeni dan, a u drugi ponedeljak Vaskršnjeg posta pričešćuje se vjerni narod. Godine 2007. zajedno sa sveštenikom obnovljen je odbor za izgradnju hrama Sv. Proroka Ilije i pristupilo se radovima na ranije osvećenim i započetim temeljima iz 1992.Nekada bogato i veliko selo sada broji nešto preko 40 domaćinstav

Nekropola Radimlja mjesto porodičnog groblja nekadašnjih vladara  Mostara, Stoca, Popova i Dubrava čuvene pravoslavne porodice Hrabren-Miloradovića.Bogato spomenicima neprocjenjive kulturno istorijske vrijednosti uglavnom iz 15. i 16. vijeka.Ukupan broj stećaka je 133, ali ih je ranije bilo mnogo više međutim izgradnjom puta Čapljina-Stolac uništen je jedan dio spomenika, a  nezakonitom gradnjom i smetljištem u neposrednoj blizini okrnjen je i trajno oštećen čitav prostor oko nekropole.Mali broj preostalih pravoslavnih vjernika sa Poprati(5 domova) povremeno obilazi svetinju na Vidoštaku i pomenutu nekropolu.

linija

Svi hramovi i oni koji su obnovljeni, kao i ruševine, i danas se redovno posjećuju i služi se sveta Liturgija i pomeni žrtvama više puta godišnje po ustaljenom rasporedu u dogovoru sa sveštenikom.

Parohija
 

Posjete

mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas707
mod_vvisit_counterJuce3375
mod_vvisit_counterOve nedelje9399
mod_vvisit_counterProšle nedelje36029
mod_vvisit_counterOvog mjeseca99144
mod_vvisit_counterProšlog mjeseca195094
mod_vvisit_counterUkupno22885253