Meni
Možete zamisliti kako je bilo Jovi i njegovim djevojčicama i dječacima, kad je i ovaj vaš potpisnik sa duže od 40 godina pisanja u raznim sportskim rubrikama, umoljavao znalce – urednike: pustite bar četiri – pet redova o ovim malim Dabranima (tako ih, jelte, zovu po Dabarskom polju koje se prostire ispod njihovih kuća), izgleda mi da će biti nešto od njih, a i Jovo kaže da mu je ova srednja kćerka (Aleksandra Samardžić) nadarena za solidne rezultate…
I bi tako. Mislim na sličicu i onih četiri – pet redova! Mogao bih vas još dugo zabavljati pričanjem o tome šta je sve taj mali klub preživljavao, proživljavao, čega se sve, u prvom redu trener Jovo, odricao… Pričati vam, recimo, o tom, kako je, kad je ona njegova Aleksandra stasala za velike rezultate, na nekim gostovanjima u nekim zemljama Evropske unije, noćivao u dvoranama na strunjačama – gdje će sutra biti takmičenje, gdje će sutra njegova Aleksandra ponovo i ponovo dokazivati da je jedan od vrhunskih evropskih talenata među vršnjakinjama. Jer, zaboga, treba li vam dokazivati da su Berkovići mali, izrazito nerazvijeni, da se njihov “sportski budžet” ne može nositi sa Evropom. Ali, ima ko može – može Jovo i njegovi takmičari! Ni oni, naravno, ne novčanikom, nego sportskim umijećem.
O Aleksandri Samardžić, valjda svi sada podosta znate, u Trebinju je, odlikašica u gimnaziji, nastupa za Leotar – i u samom je vrhu Evrope! Ali ni kao takva, evo, nije povod ovog pisanja. Nije, dakle ona, nego njena mlađa sestra – Anđela. Koja Anđela? Ona Anđela koju nisam sretao u onoj prvospomenutoj “privatnoj kući u izgradnji”, gdje su otvori zatvarani dekama zbog promaje, a gdje sam upoznao njene dvije starije sestre Sanju i Aleksandru. Znatno kasnije, kad su berkovićki dužitisti trenirali u novopodignutoj sportskoj sali, Jovo će mi reći: “Eno, i ona najmlađa pristaje za ove dvije, pa, hajde, pustim je neka i ona pomalo radi… da se ne ljute na me, ni ona, ni žena mi. Znaš kako ti je, nisam baš sklon popuštanju, ali hajde de, neka je tu, ne smeta ostalim, a kad malo jakne vidjećemo može li šta biti od nje.”
I, evo, šta da još kažem, dorasla Anđela Samardžić do starijih pionirki. I, bogme, jaknula! Čitaoče, ako ne vjeruješ, čitaj ovu vijest:
“Kao mnogo puta do sada i ovaj put su nas obradovali takmičari Džudo kluba “Berkovići” postignutim značajnim rezultatom. Radi se o velikom uspjehu mlade džudistkinje Anđele Samardžić koja je na prvenstvu Balkana održanom u Turskoj u gradu Tekirdag osvojila prvo mjesto i zlatnu medalju i tako postala šampionka Balkana za starije pionirke u kategoriji do – 52 kilograma. Anđela je na ovom prvenstvu imala ukupno četiri meča i sve četri pobjede, a protivnice su joj bile reprezentativke Bugarske,Turske, Srbije i Crne Gore.”
Uz gornju vijest prilažen jednu raniju fotografiju sestara Samardžić, na njoj su Aleksandra, Anđela (u sredini) i Sanja, prilažem i ovu najnoviju Jovinu sa najmlađom kćerkom – sa peharom i zlatnim odličjem iz Turske. I umjesto zaključka, vraćam te na prvu moju rečenicu iz ovog zapisa. U njoj je zaključak!
Tri sestre džudistkinje – Aleksandra, Anđela i Sanja Samardžić
Žarko Janjić – Moja Hercegovina
Preuzeto sa portala
