Da su stigla neka nova vremena barem što se duhana tiče, uvjerili smo se i prilikom posjeta Urošu Domazetu u selu Predolje. On je i ove godine posadio deset tisuća strukova duhana, već je počela i berba (nizanje), ali mjesta za zadovoljstvo jednostavno nema. Uroš i ostali saditelji duhana tek su ovih dana uspjeli primiti nešto novca za duhan koji su prošle godine predali u otkupnu stanicu u Stocu.
Budući da se na selu od nečega mora živjeti, Uroš se i ove godine odlučio za uzgoj duhana i sam uvjeren da ni ove godine neće od toga imati značajnije financijske efekte.
Dok smo razgovarali s domaćinom u hladovini dvorišta njegove kuće ostali su ukućani nizali duhan na kanape i zavješali ga u sušnice, a Uroš je usput pomalo nervozno "motao hercegovačku škiju" kako ovdje inače nazivaju duhan pripremljen za pušenje i ukalupljen u stare "tabakere".
Dok smo putovali prema Stocu, prisjetili smo se i stihova jednog ovdašnjeg narodnog pjesnika "...Starog vakta nema više, duhanu se loše piše...". Ili, koliko god zvučalo grubo što se tiče hercegovačkih duhanara, izgleda da su oni svoje popušili.