Poslije završene Pedagoške akademije u Sarajevu davne 1974. godine počeo je da radi u seoskoj školi u Bežđeđu.
Nije to bilo obično pješačenje hercegovačkim vrletima, već planinarenje preko Trusine i kamenih litica Hateljskih greda. U to vrijeme mnogi učitelji su pješačili do svojih škola, a Branka su pijetlovi budili svako jutro da bi mogao stići na vrijeme na nastavu.
Odlazio bi čim svane i poslije tri časa pješačenja stizao među svojih 37 učenika koji su ga vjerno čekali i poslije nastave ispraćali sa pjesmom, dok se Branko umornim korakom vraćao u svoje rodne Hatelje.
- Nisam bio jedini učitelj u Hercegovini koji je tada pješačio, ali vjerujem da niko od njih nije napravio toliku pješačku kilometražu. Nije mi bilo lako svaki dan preći 50 kilometara po suncu, kiši i jakom sjevernom vjetru od koga se ledi krv u žilama. Ipak, ne kajem se jer volim taj posao - rekao je Šetka.
On je dodao da nekada nije mogao ići pješice u školu. Kada bi stigla zima i snjegovi zavijali puteve, stanovao je kod prijatelja u Bežđeđu.
- Iako sam imao veoma teške uslove rada, nikada se nisam pokajao što sam izabrao ovu profesiju. Bio sam rado viđen gost na igrankama, sijelima... Učitelj se tada poštovao i svi su ga zvali, bilo da je svadba, slava, nekakav skup... Osam godina sam proveo sa tim narodom i zavolio ga, a i oni mene - rekao je Branko.
On je istakao da je jedan od najtežih trenutaka bio kada su mještani počeli da odlaze sa sela.
- Broj djece se smanjio na četiri i škola se zatvorila, a ja sam otišao dalje trbuhom za kruhom u drugu školu, pa opet u drugu i sve tako do prije nekoliko godina, od kada predajem u Strupićima - rekao je Šetka.
Tako je prohujalo već 36 godina kako prenosi znanje djeci u selima krševite Hercegovine.
Crni pojas
Učitelj Branko pored predavanja đacima u školi obučava i mlade karatiste iz Berkovića.
Brano se upisao 1968. godine u Karate klub "Bosna" iz Sarajeva i za nepune četiri godine postao je majstor karatea i sa ponosom nosi crni pojas drugi dan.
- Zajedno sa djecom iz Berkovića i mojim kolegom Miroslavom Balabanom učestvovao sam na mnogim takmičenjima. Volim ovoj sport i volim da podučavam djecu - ističe Brano i dodaje da su odmah poslije Džudo kluba najuspješniji sportisti u opštini Berkovići.
Glas Srpske