Težak život u surovom hercegovačkom kršu natjerao je mnoge da napuste svoja ognjišta i krenu trbuhom za kruhom. Tim putem je krenuo i Miladin iz berkovićkog sela Koritnik, koji je poslije završene fotografske škole odlučio da otvori radnju u gradu.

Većina hercegovačkih gradova osamdesetih godina prošlog vijeka imala je po dva i više fotografa, a Miladin je saznao da u Konjicu ima samo jedan. Veoma brzo je stekao naklonjenost tih ljudi, lokalne vlasti i postao uspješan.

U Konjicu je radio sve do 1992. godine kada je zbog ratnog vihora morao da napusti radno mjesto i vrati se u svoje selo, odakle je još kao dječak otišao za nekim boljim životom.

Po završetku rata, Miladin je imao samo fotoaparat u ruci i teško pitanje: Šta sada i odakle ponovo krenuti?

Fotografska radnja u Konjicu je uništena, na selu je ostalo samo nekoliko dubina sa pčelama i želja za rodnom grudom je nadjačala.

- Oduvijek sam volio pčele i kada god bih dolazio iz Konjica u selo, prvo bih odlazio u pčelinjak - priča sa sjetom Miladin.

Iako se Koritnik nalazi na planini Hrgudu, nadmorska visina polja ispod 400 metara i otvorenost prema moru razlog su što u Koritniku sve prije procvjeta i uspijevaju raznovrsne biljke za razliku od ostalih dijelova berkovićke opštine.

- Počeo sam sa tri dubine, vremenom sam napredovao, pa danas imam oko 60 košnica i godišnje proizvedem od 400 do 500 kilograma meda - priča Miladin i dodaje da je ovo podnevlje idealno za uzgoj pčela.

- Ima mnogo drače, zanovijeti, livadskog cvijeta, vrijeska, bagrema, kadulje, a ovdje je čist vazduh, nezagađena priroda bez otpada i pesticida - rekao je Miladin.

Iako je život ovdje težak i put do sela loš, Miladin uspijeva da sav med plasira na tržište po cijeni od 15 maraka za kilogram.

Ali kako uvijek postoje životne prepreke, pčelinja bolest je Miladinu uništila sve pčele. Nije poklekao i ponovo je počeo po ko zna koji put sve iznova.

- Varoa mi je uništila sve pčele i ponovo sam krenuo iz početka - priča Miladin i kaže da se bavi lovom. Obično svake godine ustrijeli pokoju divlju svinju i obezbijedi sebi zimnicu.

Miladinova neobična pozitivna energija u napuštenom selu ne može vas ostaviti ravnodušnim.

- Najvažnije je biti zdrav i pozitivno razmišljati. Kada ste zadovoljni sve je lakše, a zdrav čovjek uvijek može stvoriti sebi makar osnovna sredstva za život - ispratio nas je Miladin sa ovim riječima.

Neobičan hrast

Miladin nas je odveo do jedinstvenog i neobičnog hrasta, starog gotovo dva vijeka, čije žile prkosno odolijevaju vremenu, tvrdom hercegovačkom kršu i posjećaju na paukovu mrežu. Vrijeme i voda učinile su svoje i odnijele zemlju ispod hrasta. A on se ne da i dalje ponosno posmatra polje u Koritniku, ljepote netaknute prirode, pčele, njegove stanovnike, njihove odlaske i dolaske, uspone, padove...