U najbrojnijem područnom odjeljenju sela Strupići nastavu od prvog do petog razreda pohađa 17 učenika, a zanimljivo je istaći da na nastavu u ovo selo dolaze i tri đaka i sela Zasada i Milavići koji pripadaju susjednoj opštini Bileća.

Ono što je, međutim, najzanimljivije jeste činjenica da se u ovoj školi, sa dvojicom ušitelja, ocem i sinom, Brankom i Ljubišom Šetka, osim nastave za đake, katkada odvija nastava i za nešto mlađe uzraste.

*Nekada imamo i devetnaest – dvadeset mališana, koji se, kao u pripovijetkama koje podsjećaju na junake Branka Ćopića, žele družiti sa svojim starijim vršnjacima i proviriti šta se to u školi radi. To su uglavnom oni predškolci, petogodišnjaci, koji bi uzrastom trebali pohađati predškolsko vaspotanje ili vrtić, a pošto Berkovići nemaju takvu ustanovu, a znatiželjni mališani ne ometaju izvođenje nastave, primimo ih u svako doba*, priča nam Branko Šetka, od koga je njegov sin Ljubiša i naslijedio ljubav prema ovom plemenitom pozivu i, kako kaže, o njemu oduvijek maštao.

Djeci u školi, kako i sami kažu, ne nedostaje ništa, jer, učitelji i svoje slobodno vrijeme provode sa njima, u igri, a, kako reče i direktor Slavko Novaković, objekat je još poprilično komforan.

Grijanje su, doduše, obezbijedili na način da polovinu troškova snosi školski budžet, a polovinu roditelji, ali im to ne pada teško.

Jedino čime su i roditelji i nastavnici nezadovoljni jeste dotrajalost krovne konstrukcije i stari crijep koji nije mijenjan već punih šest decenija, a jaki vjetrovi i česte kišne padavine koje su u Hercegovini bile naročito izražene ove zime, izazivaju i bojazan da se štete od polomljenih nekoliko crijepova ne pretvore u veću nezgodu.

Ako iz Ministarstva prosvjete i kulture održe obećanje da će krov rekonstruisati do naredne školske godine, dvadesetak malih đaka će biti, kako i sami kažu, u potpunosti srećni, uz nadu da je ova zima na izmaku i da više neće imati polomljenih crijepova..

LJ.L.