Ćuprija "pamti" careve, vojskovođe, turske putopisce i trgovce. Posjetili su je i glumci iz domaće serije "Kože", čiji su pojedini kadrovi snimani na ovoj ćupriji osamdesetih godina prošlog vijeka.

Kada je ćuprija nastala i ko je gradio ne može se pouzdano znati, ali smatra se da je riječ o srednjovjekovnom objektu gdje je zub vremena učinio svoje, kao i rijeka Bregava koja u zimskom periodu podivlja i nabuja, prijeti da obori već potkopanu ćupriju. Stanovnici Dola sa zebnjom očekuju i ovu zimu i pitaju se da li će ćuprija izdržati.

- Pokrenuli smo inicijativu za restauraciju ćuprije. Sakupili smo dio novca i prikupili potpise mještana koje smo uputili lokalnoj skupštini. Očekujemo da Zavod za zaštitu spomenika izda saglasnost da se ćurija obnovi - priča Gojko Škrba, mještanin Dola, koji nam pokazuje vidljiva oštećenja na ćupriji.

Pećinska ćuprija ime je dobila po obližnjoj pećini gdje su se konji vezali kad se dovozilo žito u mlinicu. Taj mostić izgrađen je od grubog klesanog hercegovačkog kamena. Pored ćuprije nalaze se i zidine nekadašnje mlinice za mljevenje pšenice, kukuruza, raži i drugih žitarica. Mlinice su nekada bila zborna mjesta u kojim se dogovaralo i pregovaralo, a najčešće su radile i danju i noću.

- Ova mlinica kod ćuprije je vlasništvo Škrba sa Poda, a pored nje je i pećina gdje su vezali konje kad bi se dovozilo žito za mljevenje - priča Gojko i dodaje da se, prema pričama starijih Doljana, uvijek dolazilo sa dva konja. Na jednom konju bi bio tovar žita, a na drugom vunena ćebad i sukno za pranje i valjanje u stupama. Prema Škrbinim riječima, ova ćuprija bila je jedina veza preko Bregave.

- U to vrijeme žito se donosilo iz okolnih sela od kojih su neka udaljena i desetinama kilometara. Dok bi mljeli i čekali, svoje konje bi vezali u pećini da se odmaraju za dug povratak kući - objašnjava Škrba i dodaje da je mlinica za dan i noć mogla da samelje i 700 kilograma žita.

- Ukus uštipaka i pečenog hljeba, koji je pravljen od brašna samljevenog u ovoj mlinici, skoro da više niko i ne pamti u Dolu. O postojanju ovih neobičnih građevina, nad koje su se danas nadvile grane vrba, svjedoče zidine koje još prkose zubu vremena - rekao je Škrba.

Trgovački kraj

Mještani Dola pričaju da je ovo uvijek bio trgovački kraj. Tako je poslije posljednjeg rata Do okupio mnoge trgovce, nakupce i putnike namjernike. Samo ovoga puta nije se dovozilo žito i sukna, već automobili. Na pijacu, u šali kažu mještani, nisu navraćali samo oni koji nisu imali šta da ponude ili nisu imali novca. Trgovanje u Dolu bilo je kratkog vijeka. Takva su i sjećanja, za razliku od onih koja sežu u period mlinica, koje kao i pećina i njena ćuprija čekaju neka nova vremena. Vremena kada će vratiti svoj nekadašnji sjaj i namjenu, jer još ima žita za mljevenje, ali i turista koji bi rado svratili.

Glas Srpske