U ovoj, po mnogima najtežoj bici koju su partizani vodili tokom drugog svjetskog rata, od 15. maja do 15. juna 1943., Glavna operativna grupa partizanskih snaga izgubila je 8.000 boraca, a Janko je kako nam je još prije koji mjesec pričao „ iz tog pakla uspio da izvuče 25 berkovićkoh boraca , zahvaljujući činjenici da je kao djete ljetovao na Zelengori i dobro je poznavao njene staze i bogaze“.
Kao borac 10.hercegovačke brigade, Janko Domazet se sa Švabama prvi put sukobio još u berkovićkom zavičaju-na planini Hrgud, a onda je njegiova jedinica, preko Nevesinja i Slivalja dospjela na Sutjesku.Nakon što je sa grupom ,preko Zelengore, izbjegao iz pakla Sutjeske, na leđima je donio ranjenog Tripu Brkića iz sela Dola(sela susjednog Predolju) i sa njim ostao prijatelj sve do poslednjeg dana Tripinog života.A vidjevši da mu se zdravlje numitno runi i godine množe, u svom poslednjem razgovoru za novine rekao nam je:
Iako nikad nisam bio član Komunističke partije, bio sam ljevičar po uvjerenju.U prvim decenijama poslije Drugog svjetskog rata redovno su me pozivali na Tjentište, na obilježavanje godišnjica one stravićne bitke.Bio sam tamo i kad je Tito doveo egipatskog predsjednika Gamala Abdela Nasera da mu pokaže gdje se sve to odigravalo.A onda su prestali da me pozivaju.... Pa i ne moraju da me više zovu ako neće ja sam, ipak, srećan što sam znao put koji je mojim (Dabranima )Berkovićanima spasao živote... I što ću na onaj svijet otići s mirom u duši .....
Žarko Janjić (Dan)