A kako i ne bi bio kad je Miho iz Ograde, poznatiji kao Mišo, sa 80 godina, najstariji uzgajivač duvana u Republici Srpskoj i priča o višedecenijskom drugovanju s ovom industrijskom biljkom? “Dok se nije pojavio najlon, u kišnoj noći, skidao bih gunjine sa sebe da pokrijem sušnicu sa duvanovim listom, jer drukčije ga nisam mogao spasiti”, kazao nam je ovaj vrsni poljoprivrednik, a ovu, kao i onu prvu priču zabilježio je naš reporter Žarko Janjić.

Oba njih su, sasvim pouzdano, voljela filmove. Vesterne, recimo. I biće, kao i ostali čitaoci “Ljubinjske riječi” prijatno iznenađeni kad im novinar Rade Likić otkrije da je u kultnom vesternu “Sedmorica veličanstvenih”, jedan od “veličanstvenih” glumac sa ljubinjskim korijenima Bred Dekster, odnosno Veljko Šošo, čiji se otac iselio u Ameriku iz popovopoljskog sela Dračeva. Drugovao je sa Frenkom Sinatrom, Džoom Di Mađom, Merlin Monro… Očev “stari kraj” posjetio je 1988, kad je u Trebinju sniman film “Tajna manastirske rakije”, u kom je igrao jugoslovenskog ministra Veljka Pantovića… To nije kraj Likićevog bavljenja filmom u ovom broju – u drugom opširnom prilogu podsjeća nas kako je u Ljubinju, prije tačno pola vijeka, sniman film “Radopolje” – i kako je u njemu zapaženu ulogu odigrao dječak iz sela Grablja Nikola Kozić (rođen 1953), koji će kasnije tragično izgubiti život, kao mladi građevinski radnik u Dubrovniku, na gradilištu hotela “Libertas”. Vijest je to koja neće rastužiti samo Ljubinjce u ono doba, nego i beogradske glumce poput Milene Dravić, Olivere i Rade Markovića, reditelja Stoleta Jankovića – ma sve koji su na snimanju “Radopolja” upoznali “svjetlokosog dječaka tužnih očiju”. A zvali su ga poslije snimanja da dođe k njima u Beograd, posveti se glumi… Međutim…

U temi koja se bavi još daljom prošlošću, mjesečnik “Ljubinjska riječ” donosi opširni prilog o vlasima Vlahovićima, a u opširne priloge spada i intervju sa 17-godišnjom Ljubinjkom Milicom Radić – pjevačicom, slavujem ispod Radovinje, kako je zovu njeni zemljaci, i koju je za naslovnu stranu fotografisao Radovan Dangubić. Tu su još i brojni zapisi o uspjesima, prvenstveno mlađih Ljubinjki i Ljubinjaca – poput doktorantice Biljane Turanjanin, osnovaca koji su pobrali uspjehe na “Danima ćirilice” u Doboju, odbojkaša koji su u četiri prvenstvena kola Prve lige RS uknjižili četiri pobjede; uspjeh su i popravke tri seoska puta u Bančićima, na Mišljenu, u Kruševici. Zavirili smo i u čari kraške prirode, otkrivajući kroz razgovor sa predsjednikom Ljubinjskog udruženja pčelara Milenkom Betegalom kako su se pčele snašle u paši na vrijesku, a nama je penzioner Marko Ivanišević otkrio nešto do sad u Hercegovini neviđeno: iz svog rodnog sela Poljica u Popovom polju donio nam je krtolu koja je pustila klicu dugu 2,90 metara!!! Pišemo i o toj klici za Ginisa… I? Ima toga još, pa potražite i vi za sebe besplatni primjerak ovog lista, što ga grafički odlično oprema Mitar L. Đurica, za koji već od prvog broja čitaoci govore: nije to samo list koji se čita, nego i čuva za uspomenu!