Jer, Neđeljko Skočo (60), iz sela Suzine, radio je pune 32 godine na plantažama berkovićkog "Hepoka" - i onda ostao bez zaposlenja. Ostao bi, dodaće malo boemski, i bez posla "da nijesam aktivirao jedan dar od boga dat - te počeo da živim od rukotvorina."
Njegove proizvode nećete naći u prodavnicama. Ni vašara oko Dabarskog polja nema da ih tamo kupite. Jedini način je da ih lično kod njega poručite i čekate kad će vam ih donijeti. I mi smo ga sreli pred zgradom opštine u Berkovićima, donio je drveni ražanj jednom opštinskom službeniku i čeka da mu ovaj za njega izbroji 20 maraka.
- Kod kuće u Suzini, objašnjava Neđeljko Skočo, imam omanju kovačku radnju. Pravim u njoj gvozdene kočeve za pripinjanje krava, jedan prodajem za 10 maraka. Otkivam sjekire, kosijere, oštrim noževe... Znam da napravim šta ti padne na pamet od željeza ili od drveta. Od drveta, recimo, vreteno, kudjelju, stan za tkanje, ralo za oranje... Samo što mi ovo dvoje posljednje niko ne poručuje: prošlo vrijeme - Dabranke ne tkaju, ni ralom se u Dabarskom polju ne ore... Međutim, ako kome zatreba tu sam da i to napravim...
Drvene vile i drvene grablje, dodaje, poneko još poruči. Vile su 25, a grablje, pošto ih je teže napraviti, 35 maraka. Drveni ražanj, već rečenih, 20 maraka, a dršci za lopate i krampe samo pet. Pravim frule i dvogrle... Hm, dvogrle, evo gledajte, ove su me lično služile dvije godine, na njih sam dvogrlao do prekjuče, pazeći naše tri krave kod kuće, dok mi jedna krava ne stade nogom na njih i ošteti desnu stranu. Nosim ih i ovako nazubljene. Žao mi da ih bacim...
- Nego, na kraju će, čujete li da nekom trebaju mašice, uputite ga k meni. Napraviću mu ih kako valja, ni vama ni sebi obraz neću okaljati... Imam ženu, troje djece: svi smo zajedno... Od nečeg se mora živjeti.
- Pa kako vi živite?
- Nekako... Zlatne ruke imam. Na žalost, rijetko se moji proizvodi traže. Kad ih traže, prionem na posao kao mrav... Kad ne traže, čuvam tri krave, usput zasviram i na ovu zdravu stranu dvogrla... Kao u priči o cvrčku i mravu. Nekad sam cvrčak, nekad mrav!... Pa opet, izdržavam nekako.
A šta je ono "nekako" ne uspjedosmo saznati...
Žarko Janjić D A N