Nad Dabarskim poljem svod je opet akvamarinski plav,s ponekim oblačkom,što se bjeli kao jedro usamljeno na smirenom moru.S Trusine i Hateljskih greda, sa sjevera, od Nevesinja, podune malo vjetrića, hladnjikavog za prve dane ljeta,prene iz dremljivosti još nježne, prije mjesec dana rasađene stabljike paprike, a paprikari zadovoljno trljaju ruke i kažu:“Dobro je.prošlo je.Dva nas zla zaobiđoše,a bi dobra ljetnja kiša, zlata vrijedna!Sad samo da sunce zagospodari“.

Pred ovim gotovo idiličnim povrtlarskim prizorima u kraškom polju,gube volju da se vraćaju u još bliske uspomene,samo nekoliko dana unazad,kad su u sebi drhtali,stješnjeni između čekića i nakovanja,između mutnih,olovnosivih oblaka, koji su u niskom letu navirali s juga i svakog trena ih mogli zasuti tonama grada,i lokalne riječice Opačice, koja ime nosi po tom što teče naopako i što bujicama zna „obrati“ berkovićku ljetinu.Televiziske vijesti sa sjevera i sjeverozapada Republike Srpske svjedočile su o strašnim povodnjimai poplavama, ni one, usmene, što su im stizale iz južneg susjedstva, ne bjehu utješne:grad je oštetio pojedina duvaništa u susjednim ljubinskim selima Ubosku, Bančićima i Rankovcima.Dvije prirodne sile, pred kojima su poljoprivrednici mali poput slamke međ vihorovima, plesale su danima oko njih, pa ih napokon zaobišle.A palo je taman onoliko kiše koliko trebaše da se napoje parcele, a da ,s druge strane,Opačica ostane u koritu i ne pokaže opasnu ćud.

Lakše je sada u duši Miladinu Bjelici, koji dolazi čak iz 40 kilometara udaljenog Ljubinja da ovdje, na kućnom imanju,uzgaja papriku na veliko, lakše i Mirku Vuliću,Miladinu Dobraniću, Iliji Novakoviću,Branku i Krstu Pejović,Miodragu Samardžiću,Željku Duki,Zdravku Đuriću i drugim,sve dok se ovako ne nabroji osamdesetak familija od Dabarskog i Trusinskog polja,pa i do onih u kras utisnutih sela,poput  Podkoma,koji se u poslednjih pet-šest sezona intezivno bave paprikarstvom,a u sortama „slonovo uho“ i „kontesa“ vide glavnu ili bar veliku priliku za popunu kućnog budžeta.Berkovićanima je paprika ono što je Ljubincima duvan i duvanarstvo.I oni su doduše svojevremeno bili znani duvanari, međutim tu su industrisku biljku vremenom napuštali,sve dok tu neke, ne baš daleke godine berkovićko duvanarstvo nije potpuno zgraslo.A rodila se paprika kao nova nada.Nije se to desilo prije nego što joj se dio ljubinjskih poljoprivrednika posvetio,prvenstveno u Popovu Polju, zbog lakšeg navodnjavanja,ali su Berkovićani nekako čvršće zagrizli ovaj zalogaj- i od tad na njivama nemaju ništa što bi ozbiljnije moglo ugroziti papriku.Nijesu napustili ni druge kulture:paradajz,luk,kupus,ali s paprikom su im ambicije najveće.

-Prema mojim procjenama, osamdesetak familija u njoj traži glavni ili zamašan izvor prihoda- kaže Radivoje Abramović iz Blaca.

„Lično sam ja“, nastavlja Abramović, prosječan sadilac.Imam 10.000 strukova,sad na početku je sve inzvaredno, bolesti nema, biljka se posve normalno razvija,ali trebaće se načekati dok rodi, jer prvu berbu očekujem tek potkraj avgusta.Onda kad počne, traje do prvog mraza.Biće vjerovatno još rizika ovih s padavinama.Lani je i ovdje i u Popovom polju bilo grada,šteta, velika šteta.Toga se bojimo više nego ičeg drugog,raditi smo navikli,nepada nam nimalo teško kad ima vajde.Međutim, s vremenom nikad neznaš.Jedan gradonosni oblaki te može unesrećiti.

A opet, gle čuda! Čim su oblaci minuli paprikari se pitaju šta ako bude velike suše.I takva ljeta od prije nekoliko godina pamte,ono kada je potpuno presušila Opačica,kad ni vodovod sa izvora riječice Vrijeke nije imao dovoljno snage da im pribavi potrebne količine vode.Zato su i na tom planu uzeli stvar u svoje ruke-jedni su rovokopačem iskopali bunare,drugi pak bagerom formirali velike bazene i lokve,čija su dna prekrili najlonom,tako i da za vrijeme onih žarkih dana ,kakvih svakog ljeta neizostavno bude,imaju rezerve vode za natapanje.Srećom, dodaju oni koji prave bunare, voda u Dabarskom polju nije na nekoj naročitoj dubini-najčešće se nađe do desetog metra! Bunari za ovu namjenu najčešći su u Suzini,Zagradu,Kubatovini,dok su manje vještačke akumulacije s folijom na dnu češće kod povrtlara na Blacima i Podkubašu.Rovokopači trenutno rade u dijelu Dabarskog polja ispod Hatelja i Sunića,gdje vlasnici imanja takođe žele da obezbjede sopstvene rezerve vode za zalijevanje za ovo ljeto.Strah od padavina s neba,potraga za vodom u zemlji-i kako u svemu tome naći mjeru pitaju se i sami paprikari,znajući da glavno ipak zavisi od mjera koje uredi priroda,a ne oni sami... Nema ništa bolje od dobre ljetnje kiše, ali žalosno je što nekd s kišom stigne grad, pa neznaš dali da se raduješ ili zabrineš kad spaziš prvi taman oblak iznad Kubaša!Kad u najvrelijem dijelu ljeta i ona riječića Opačica prestane teći u nekim rukavcima i zvojitim dijelovima njenog kratkog korita ostanu izvjesne količine vode-i  njih su ranijih godina paprikari koristili da spasu i osvježe strukove „slonovog uha“ i „kontese“.

Ko zna, možda će im, ako tako bude,voda te, da tako kažemo ,polupresahle Opačice dobro doći i ovog ljeta za njihovih više od milion strukova što se uzdižu diljem Dabarskog polja, u kome se,u ponor Ponikvu i ulijeva Opačica sad- kad uobičajeno teče.

A gdje s rodom pod jesen i na jesen, ako sve bude po planu uzgajivača.

-Najčešće i najviše u Čapljinu, na tamošnju pijacu na veliko, na Veletržnicu, kako je Čapljinci zovu, gdje stiže i ona iz Ljubinskog i Popovog Polja- objašnjava Abramović, dodajući da se određene količine roda, plasiraju i u Trebinje,Gacko, Foču,Sarajevo, dok pojedini već imaju kupce i na Palama.

Probija se tako berkovićka paprika iz godine u godinu,sve dublje na sjever, a nade uzgajivača,uprkos svemu i svim rizicima , i one rastu!Kažu nam na rastanku, zapišite:neka priroda sredi stvari na nebu, a mi ćemo ovdsje na zemlji, pa će tih 10.000 struikova na jesen donijeti i 10.000 maraka.

Zasad su ovo želje i nade.No,nijesu nedostižne.Zasad se onih milon strukovas vremena na vrijeme zatalasa pod vedrim nebom i na malo hladnjikavom vjetru, a pogled prosto mami na optimizam i obećava bogatu jesen.

Žarko Janjić (Dan)