Jedan je od najistrajnijih glasova stražilovske linije u srpskoj poeziji. Njegovo stvaralaštvo kreće se u tematsko-motivskom rasponu od ruralnog zavičajnog svijeta, sa svom florom i faunom, do urbanih tema i tema nasilja istorije nad pojedincem. Zagovornik je stava da lirske pjesme nema bez emocije, a težnja mu je da u pjesmi maksimalno osnaži intenzitet najčistijeg i najintenzivnijeg doživljaja svijeta, tj. dječjeg doživljaja. Glas Sladojevog lirskog subjekta ide u rasponu od skrušenog monaškog glasa do satiričnog tumača izvrnute zbilje.