Jedna od najvrednijih starina je redilica žita stara više od 100 godina, kakva se već odavno ne može vidjeti u krševitim hercegovačkim selima. Marko se sjeća kako je u djetinjstvu koristio ovu poljoprivrednu alatku i danas je čuva, radi s njom i rado se sjeća godina mladosti.

- Po pričama mojih predaka, ova redilica je kupljena i donesena u našu kuću 1926. godine. Kupljena je kao polovna negdje u Dubravama kod Stoca. Bilo je to vrijeme kada se u polju radilo s  konjima i volovima, budući da je to bilo prije  Drugog svjetskog rata, malo je ko imao i konje i volove - priča Marko.

Kaže i ujedno nam pokazuje kako se to nekada radilo. Marko je usuo žito u koš redilice, postavio ispod nje pet starih drvenih sanduka, polako počeo da okreće ručku i žito je krenulo da puni drvene sanduke i razdvaja u pet klasa, nekom čudnom i neobjašnjivom tehnikom. Na sebi ima ugrađen ventilator, čija je funkcija da izgoni prašinu iz žita.

- Još kao mali redio sam žito, a nisam mogao da vidim koliko ga je ostalo u košu, jer je bio visok. Dobra je zarada tada bila. Dnevno bi dolazilo po deset natovarenih konja, a uzimalo se oko sedam odsto ujma - priča Marko i dodaje da je mašina poslije Drugog svjetskog rata nošena od kuće do kuće i redilo se žito.

Stara, vjerovatno austrougarska mašinerija, u potpunosti je sačuvana i na njoj su svi originalni dijelovi. Preživjela je nekoliko ratova, a i paljevinu kuća u Drugom svjetskom ratu, kada je sve ovom vrijednom domaćinu izgorjelo.

- Kada su nam kuće u prošlom ratu gorjele, sve je bilo u pepelu, osim redilice. Ona je nekim čudom ostala. I danas ima posla s njom. Iako kombajni žanju žito, narod donosi žito da redi, posebno oko miholjskog ljeta kada se sprema jesenje sijanje - kaže Marko.

Kvarovi

Za proteklih 85 godina, od kada je u vlasništvu Džombeta, redilica se samo jednom pokvarila. I to greškom rukovaoca, valjci su okrenuti u kontrasmjeru i polomili se. Marko je rastavio mašinu, popravio i ona i danas radi kao i onda kada je kupljena.