Tog sunčanog jutra teško je pozlilo starini Dušanu Mihiću dok se spremao crkvi na Trusinu, iz Podkoma kod Berkovića. Ukućani se sjatiše i videći da je domaćinu loše povedoše ga ka Domu zdravlja u grad doktoru. Starac ne mogaše da se brani od njihove brige i pristade, ali kad stigoše tamo dežurni ljekar naredi: "Hitno u trebinjski bolnički centar!"
Tako ga povedoše ka Trebinju. Starac sa svojih 80 ljeta samo ćuti i gleda kako ga voze, tek jedva govoreći riječi molitve. Nadomak Trebinja ustade sa ležaja i kao da se otrese od spavanja reče: “Bolje mi je vodite me u Mrkonjiće“.
Okupljeni se zagledaše, ali videći odlučan izraz lica u čestita domaćina ne usudiše se da protivrječe puno, a kad Dušan podiže glas, bi jasno da ne odustaje. Pred trebinjskom bolnicom sačekao ga je unuk i povezao ka Popovu Polju.
„Neću ja mrijet tamo, poslije ću u bolnicu“, promrsi starac. Kako su se približavali tako je lice starca dobijalo boju i sijalo, a kad stigoše Dušan iskoči iz auta kao da ide svom najboljem drugu iz mladosti i pohita crkvi Sv. Vasilija, priča sveštenik Aleksandar Ilić.
„Nisam mogao vjerovati da je to isti čovjek koji se tog jutra sa svijetom opraštao, a sad sve grli veselim osmjehom praznika. Poslije se vratio ipak kući pod svoje trešnje u Podkom ubjeđujući i dokazujući svojim radosnim držanjem da vjera njegova spasla ga je u svjetlosti praznik“, kaže sveštenik.
Mnogi su tog lijepog jutra pohitali u Mrkonjiće, i mladi i stari, zdravi i bolesni, svi su pohrlili rodnoj kući sveca da čestitaju slavu najsvetijem hercegovačkom domaćinu Sv. Vasiliju. Ostroška i Mrkonjićka čudesa se svakim novim danom ispisuju, primjer čestite starine Dušana Mihića je nova potvrda.

Trebinje.info