- Već odavno smo zaboravljeni od svih. Kada su davnih 70-ih godina prošlog vijeka davane pare za doprinos od kojih se dovodila struja u sela, i mi smo odvajali kao i svi ostali, ali struje nema do dan-danas - kaže Kosto Pivac i dodaje da su se u više navrata obraćali elektrodistribuciji, ali niko nije čuo za njihov vapaj.

- Stočarstvo nam je jedini izvor prihoda, ali nemamo gdje da  čuvamo sir i mlijeko, pa nam mnogi proizvodi propadaju - priča Pivac, od kojeg se malo podalje, kamenim drumom, dolazi se do porodice Grbo, koja takođe živi od stočarstva.

- Prije početka rata obećali su nam struju od Ljubinja, pa su seljani napravili akciju, iskopali rupe, tamo gdje je trasa trebalo da ide, ali od struje ništa - priča Slobodan Grbo.

Iznad sela, sa istočne i južne  strane, kamenita brda koja podsjećaju na mjesečev pejzaž, sa rijetkim vrtačama u podnožju do kojih ne može da priđe ni konj pod tovarom.Pokoja kamena čatrnja u  koju se kišnica uplijeva niz kraške stijene i blatnjavu zemlju, jedini su izvori vode iz kojih se mještani snabdjevaju i napajaju svoju stoku. Stoku, koja im je jedini izvor primanja i egzistencija za život.Pored stoke ubere se i koji metar drva, proda i od toga se živi tokom cijele godine.

U sljedećoj kraškoj vrtači smještene su kuće Skoča, odakle se vidi čitava dabarska kotlina i sve njene sijalice.

- Ne žalimo se na život toliko. Radimo puno, imamo svega osim struje. Mnogo bi nam značilo da ljeti ne moramo da prosipamo mlijeko jer nemamo gdje da ga čuvamo - priča Jovo Skočo, dok poveliko stado koza, ovaca i krava pase oko njega.

Hrane za stoku ima dovoljno, najveći problem posle struje  je voda, čatrnje su poluprazne i stoku gonimo na veliku lokvu da se napoji, koju smo prije par godina očistili i proširili zahvaljujući pomoći opštine Berkovići.

Predrasude koje čovek donese prvi put dolazeći u ovu krašku oblast, razbiju se kao talas u stenu, pri prvom susretu sa ovdašnjim ljudima.

Ovo nepolodno tlo, puno grčevite borbe za opstanak, za sobom nosi dosta boli i patnje, ali i ljubavi i vere koji su nosioci života i opstanka.

Ljeti lože vatru

- Poslije struje najveći problem voda. Čatrnje su poluprazne i stoku gonimo na veliku lokvu da se napoji. Dobro bi nam došla struja da konačno ovu petrolejku zamijenimo. Nije ovdje ljeti hladno, ali mora da se loži jer nema struje, a treba nešto skuvati - kaže Jovo Skočo.