I tako, Dragana je sjela na mol i, na sreću, nije dugo čekala kupca koji je lako odvojio sumu novca i otišao zadovoljan. Od tada žitelji i gosti primorja, pogotovo Herceg Novog, gdje smo našu sagovornicu i susreli, mogu vidjeti ovu smirenu i skromnu djevojku koja sa svog štanda nudi svoje umjetnine. Kako rekosmo, počelo je sve sasvim slučajno, poput većine priča koje imaju dodira s umjetnošću.

- Ljubav prema slikarstvu potiče još iz osnovne škole. Nastavnik likovnog vaspitanja u Stocu tada mi je savjetovao da upišem likovnu akademiju, ali zbog ranih dešavanja devedesetih godina nisam uspjela. Pokušala sam jednom, ali ni na prijemni ispit na Likovnu akademiju u Trebinju nisam uspjela da izađem i tako sam ostala bez akademskog zvanja. Na svu sreću, radim ono što volim. Sama kupujem literaturu i enciklopedije i na taj način sam bar djelimično uspjela saznati nešto više o istoriji umjetnosti i slikarstvu uopšte - veli Dragana.

- Na ovaj način zarađujem, od toga živim, pravim nakit od drveta, a radim i slike uljem na platnu, kombinovana tehnika, mada sam radila i mozaike koje sam i izlagala, a ponešto se uradi i po narudžbi. Teško može da se sastavi kraj s krajem - ističe ova umjetnica.

Dragana naglašava da mnogo voli more, posebno Hercegovinu i Herceg Novi, što se vidi i na njenim slikama.

- Motivi su uglavnom morske dubine i apstrakcije vezane za more, a to je već nešto naše hercegovačko. Bilo šta da radim i Hercegovina i Boka uvijek su u meni, a kada je moj rodni Stolac u pitanju, pokušavam u mislima da ono lijepo potisne sve ono što je bilo ružno u neka vremena prošla - kaže na kraju Dragana

P. MUCOVIĆ