-Znam da je ovo simboličan dar, ali, Bože zdravlja, viđaćemo se i narednih godina – kazao je Rajko Samardžić,  pozdravljajući se sa petogodišnjim Markom, četverogodišnjom Marijom i njihovim djedom i bakom po majčinoj strani, Goranom i Željkom Đuricom,  u Berkovićima, gdje su djeca toga dana bila.

-Kad se sve to desilo, 31. oktobra  2010,  u pomoć su nam prvo pritekli rođaci, komšije, prijatelji, pa čitava naša zajednica – opština i njene službe. A,  onda me je poslije, svaki put kad nam je neko ovako došao,  kao sad Rajko,  nešto posebno ganulo… Ono nešto – kad vidiš da nisi sam, da ima ljudi koji žele da ti pomognu, da im je istinski žao što se to dogodilo,  bude ti barem malo lakše  - rekao nam je Goran Đurica, ističući da im se dosta ljudi iz Hercegovine, kao i sa drugih strana svijeta,  javljalo sa željom da pomognu. Goran im se, dodaje, i ovim putem, na tome zahvaljuje!

Nažalost, mališani Marko i Marija Okuka ljetos su ostali i bez djeda po ocu:  Gojko Okuka  umro je 9. juna ove godine, pa je starateljstvo nad njima preuzela baka Mila. Djeca sada idu u vrtić u Berkovićima, a Marko bi dogodine trebalo da krene u prvi razred osnovne škole…

Marija i Marko Okuka sa djedom Goranom Đuricom

Marija i Marko sa stricem Darkom Okukom

Spomenik u groblju u Predolju Danijeli i Radenku Okuki

Tekst i slike preuzeti sa portala:

www.mojahercegovina.com