U času Rođenja Isusa Hrista, koji je u ovaj svijet došao radi spasenja čitavog ljudskog roda od grijeha i vječene pogibelji, zvijezda je obasjala Vitlejemsku pećinu, a na nebu su anđeli zapjevali "Slava Bogu na visini i na zemlji mir, među ljudima dobra volja". Bogomladencu su se prvo poklonili pastiri, koji su mu darovali jagnje, a potom tri mudraca koja su mu na dar donijeli smirnu, tamjan i zlato. Kod Srba Božić je praznik sa dosta običaja i njegova proslava počinje odlaskom na jutarnju liturgiju, na kojoj vjernici koji su postili Božićni post pristupaju Svetoj tajni pričešća. Nakon liturgije, ukućani se okupe oko božićne trpeze, pomole se Gospodu, a zatim pjevajući tropar "Roždestvo tvoje Hriste Bože naš", okreću i lome česnicu - pogaču u koju je stavljen novčić. Vjeruje se da će onome u čijem dijelu česnice bude novčić naredna godina biti posebno srećna. Božić je porodični praznik, taj dan se ne ide u posjete, sa izuzetkom polaznika ili položajnika - muške osobe, obično je to kum, komšija ili porodični prijatelj, koji dolazi u kuću slavljenika i prvi čestita Božić. Božić se slavi tri dana, a vjernici se pozdravljaju sa "Mir Božiji - Hristos se rodi", uz otpozdrav "Vaistinu se rodi". Na dan Božića svi ljudi su srećni, a toplina i mir vladaju u domovima jer ovaj dan predstavlja porodični praznik prepun prave ljubavi, dobrote, istine, pravde i praštanja. Uoči Božića,na Badnje veče pravoslavne hrišćanske porodice se okupljaju oko posne trpeze. U ponoć, u obnovljenom hramu Hrista Spasitelja u Banjaluci, biće služena prva Božićna liturgija koja povezuje dva praznika - Badnje veče i rođenje Isusa Hrista - najradosniji događaj hrišćanskog svijeta. Na Badnje veče emitovana tradicionalna Božićna poslanica arhijerja SPC koju je u Srpskoj patrijaršiji, uoči praznika pročitao mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, čuvar patrijaraškog trona do izbora novog poglavara SPC. Badnjak je po pravilu mlado cerovo ili hrastovo drvo i predstavlja simbol drveta koje su, kako kaže predanje, pastiri donijeli Josifu i Mariji da založe vatru i zagriju pećinu u kojoj je rođen Isus. Prije izlaska sunca badnjak sa tri udarca prema istoku odsiječe najstariji muški član porodice. Prema izvornom običaju, badnjak se pali uoči praznika i gori do Božića kada se objavljuje radost Hristovog rođenja. Dogorijevanje badnjaka je simbol rastanka sa starim vjerovanjima i prihvatanje nove svjetlosti koja dolazi sa vjerom u novorođenog Hrista. Svi običaji imaju smisao hrišćanskog zajedništva, pa se smatra da se okupljeni oko badnjaka ljudi zagrijevaju ljubavlju i slogom a njegovu svjetlost unose u mrak neznanja i praznoverja. Uoči Božića slamom se posipa pod i domovi se pretvaraju u vitlajemsku pećinu u kojoj je rođen Isus Hrist, koji je povijen u slamu i kome su se najprije poklonili pastiri. U seoskim kućama slama leži i po tri dana dok se u gradovima u domove unosi svježanj slame koja se postavlja uz badnjak. Postoji običaj da se kuće posipaju žitom i niz drugih rituala kojima se daje hrišćanski smisao jer je Hrist došao da ljude zbliži i nahrani i napoji svojom naukom i ljubavlju. "Ko je gladan neka dođe meni ja ću ga nahraniti, i ko je žedan neka dođe k meni da pije vode žive", zapisano je u Jevanđeljima. Badnji dan i Badnje veče 6. januara slave sve pravoslavne crkve i vjernici koji poštuju Julijanski kalendar - Ruska pravoslavna crkva, Jerusalimska patrijaršija, Sveta Gora, starokalendarci u Grčkoj i egipatski Kopti. Sve ostale hrišćanske crkve, među kojima i neke pravoslavne, Božić su proslavile prije 13 dana, poštujući novo računanje vremena i gregorijanski kalendar.

U času Rođenja Isusa Hrista, koji je u ovaj svijet došao radi spasenja čitavog ljudskog roda od grijeha i vječene pogibelji, zvijezda je obasjala Vitlejemsku pećinu, a na nebu su anđeli zapjevali "Slava Bogu na visini i na zemlji mir, među ljudima dobra volja".
Bogomladencu su se prvo poklonili pastiri, koji su mu darovali jagnje, a potom tri mudraca koja su mu na dar donijeli smirnu, tamjan i zlato.
Kod Srba Božić je praznik sa dosta običaja i njegova proslava počinje odlaskom na jutarnju liturgiju, na kojoj vjernici koji su postili Božićni post pristupaju Svetoj tajni pričešća.
Nakon liturgije, ukućani se okupe oko božićne trpeze, pomole se Gospodu, a zatim pjevajući tropar "Roždestvo tvoje Hriste Bože naš", okreću i lome česnicu - pogaču u koju je stavljen novčić.
Vjeruje se da će onome u čijem dijelu česnice bude novčić naredna godina biti posebno srećna.
Božić je porodični praznik, taj dan se ne ide u posjete, sa izuzetkom polaznika ili položajnika - muške osobe, obično je to kum, komšija ili porodični prijatelj, koji dolazi u kuću slavljenika i prvi čestita Božić.
Božić se slavi tri dana, a vjernici se pozdravljaju sa "Mir Božiji - Hristos se rodi", uz otpozdrav "Vaistinu se rodi".
Na dan Božića svi ljudi su srećni, a toplina i mir vladaju u domovima jer ovaj dan predstavlja porodični praznik prepun prave ljubavi, dobrote, istine, pravde i praštanja.
Uoči Božića,na Badnje veče pravoslavne hrišćanske porodice se okupljaju oko posne trpeze.
U ponoć, u obnovljenom hramu Hrista Spasitelja u Banjaluci, biće služena prva Božićna liturgija koja povezuje dva praznika - Badnje veče i rođenje Isusa Hrista - najradosniji događaj hrišćanskog svijeta.
Na Badnje veče emitovana tradicionalna Božićna poslanica arhijerja SPC koju je u Srpskoj patrijaršiji, uoči praznika pročitao mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, čuvar patrijaraškog trona do izbora novog poglavara SPC.
Badnjak je po pravilu mlado cerovo ili hrastovo drvo i predstavlja simbol drveta koje su, kako kaže predanje, pastiri donijeli Josifu i Mariji da založe vatru i zagriju pećinu u kojoj je rođen Isus.
Prije izlaska sunca badnjak sa tri udarca prema istoku odsiječe najstariji muški član porodice.
Prema izvornom običaju, badnjak se pali uoči praznika i gori do Božića kada se objavljuje radost Hristovog rođenja.
Dogorijevanje badnjaka je simbol rastanka sa starim vjerovanjima i prihvatanje nove svjetlosti koja dolazi sa vjerom u novorođenog Hrista.
Svi običaji imaju smisao hrišćanskog zajedništva, pa se smatra da se okupljeni oko badnjaka ljudi zagrijevaju ljubavlju i slogom a njegovu svjetlost unose u mrak neznanja i praznoverja.
Uoči Božića slamom se posipa pod i domovi se pretvaraju u vitlajemsku pećinu u kojoj je rođen Isus Hrist, koji je povijen u slamu i kome su se najprije poklonili pastiri.
U seoskim kućama slama leži i po tri dana dok se u gradovima u domove unosi svježanj slame koja se postavlja uz badnjak.
Postoji običaj da se kuće posipaju žitom i niz drugih rituala kojima se daje hrišćanski smisao jer je Hrist došao da ljude zbliži i nahrani i napoji svojom naukom i ljubavlju.
"Ko je gladan neka dođe meni ja ću ga nahraniti, i ko je žedan neka dođe k meni da pije vode žive", zapisano je u Jevanđeljima.
Badnji dan i Badnje veče 6. januara slave sve pravoslavne crkve i vjernici koji poštuju Julijanski kalendar - Ruska pravoslavna crkva, Jerusalimska patrijaršija, Sveta Gora, starokalendarci u Grčkoj i egipatski Kopti.
Sve ostale hrišćanske crkve, među kojima i neke pravoslavne, Božić su proslavile prije 13 dana, poštujući novo računanje vremena i gregorijanski kalendar.