Neumitno leti vrijeme.Svuda,pa i preko Hrguda,babina Dola....preko staza i bogaza berkovićkih,pa nekom neobjašnjivom logikom neke priče zapreće u zaborav,druge vadi iz minulih ljeta na površinu,da bljesnu kao biser na suncu,što se gdjekad probije kroz kišne oblake nad južno-hercegovačkom planinom,da zadive nekom unutrašnjom poetikom,poput stiha iz davno zaboravljene pjesme što vam titra u sjećanju-pa i takav,otrgnut od cjeline,grije dušu ugodnim skladom i spopstvenom iskrom.