- Riječ čatrnja označavala je donedavno izvor opstanka u hercegovačkom kršu. Čatrnja u kamenu, gdje je skupljana kišnica, bila je jedini izvor vode, a voda je izvor života. Tako je bilo od starina, a tako je i danas - rekao je jedan od mještana Dolova, koji nije želio da mu objavimo ime.
On je dodao da se voda budno čuvala i štedjela te upotrebljavala samo za najosnovnije potrebe. Ko je imao vodu u ljetnim mjesecima, bio je bogat i mogao da opstane u surovim uslovima, a bogatiji su imali i po nekoliko čatrnja.
Danas je nešto drugačije, no na hercegovačkom selu još uvijek nalazimo čatrnje. Ona je i dalje simbol hercegovačkog krša i muke seljačke.
Dosta je čatrnja napušteno i porušeno. Jedna od takvih je i stara čatrnja Karaluša u Jabukama, nadomak Dolova u opštini Berkovići.
Čatrnja odolijeva zubu vremena. Iako je oronula i povremeno se upotrebljava, prkosi vijekovima i nevremenu. Danas je samo upotrebljavaju rijetki čobani koji napasaju svoju stoku iz obližnje Vranjske.
U gornjem dijelu se skupljala voda, a donji je bio za napajanje stoke. Ovakve čatrnje trebalo bi zaštititi, da bi se sačuvale za budućnost. Mnoga djeca iz grada, dok otvaraju česme u svojim stanovima, ne mogu ni da zamisle koliko je truda trebalo da hladna i zdrava voda dođe do čatrnje.
Čatrnje ko čatrnje, iz dana u dan čekaju kišu da ih napoji. Ona je njihov indikator, koji im mijenja miris, boju i daje im novi izgled. Mještani Dolova kažu da kamene čatrnje ukrašene godinama svoga nastanka i simbol nekadašnjeg bogatstva polako odlaze u zaborav.
Glas Srpske