Meni
Adela je kao dvadesetogodišnjakinja došla u Berkoviće i, pored redovne nastave, u večernjim časovima organizovala i izvodila nastavu za odrasle i bila pokretač bogatog kulturnozabavnog života učenika i omladine. Time je uvažena nastavnica Adela, ne samo postavila, nego postala i ostala temelj vaspitanja i obrazovanja u starijim razredima škole.
- Dočekali su me prašnjavi drumovi, oronule učionice, a radila sam i prije i poslije podne, a u večernjim satima podučavala odrasle - priča Adela Beser-Kladar, ne krijući suze radosnice što je poslije nepunih 60 godina došla među svoje malobrojne đake.
Adela je predavala čak šest predmeta iako je bila nastavnica matematike. Kaže da joj nije bilo teško jer je bila mlada, a učenici su je voljeli jer je organizovala predstave poslije časova. Sa smiješkom se sjeća kada je odlazila iz Berkovića u
- A meni je mislite bilo do čista vazduha i vode - kaže u šali učiteljica.
I prvi primjerak zbornika svečano je uručen Adeli, a uručio ga je profesor doktor Radivoje Ivković, jedan od njenih prvih učenika. Na proslavi bilo ih je svega troje-četvoro njenih đaka, i još nekoliko onih koji pamte te oskudne poratne godine u kojima je ona davala doprinos školstvu. Posmatrajući zbornik i posvetu ispisanu u njemu, Adela je gledala ima li grešaka i svojom rečenicom izmamila osmijeh na licima prisutnih.
- Eto dragi moji, čitav život sam provela tražeći greške. Takav je život učiteljice. A, opet, kad se prisjetim i onog vremena ovdje, koliko god da sam bila stroga, niko me nikada nije poprijeko pogledao, a kamoli uvrijedio - priča Adela.
Poziv
Ispričala je da je u sarajevskoj gimnaziji bila odličan đak, mogla je studirati medicinu ili bilo koji drugi fakultet, ali se opredijelila da bude učiteljica.
- Kao mala sam sanjala da budem učiteljica, ta želja mi se ostvarila i ne žalim zbog toga - ispričala je Adela i dodala da je davne 1949. godine bila raspoređena u Berkoviće.
